U svakoj bivsoj yugo republici ima dosta protestanata (ne hvalimo se brojnoscu:D ).
Mnogi ne znaju za njih, ne znaju od kada su.
Ima nas i to je cinjenica. Poznaju li nas ljudi i imaju li pravo poimanje nase vjere i ispovijedanja postavlja se pitanje?
Postojimo jos od pocetaka reformacije. posebno cu spomenuti Matiju Vlacica Ilirika koji je osobno znao Luthera i sudjelovao u reformaciji ne samo na nivou Hrvatske vec i sire.
U Medjimurju, Zagrebu, Slavoniji nalaze se dokazi postojanja protestantizma i reformacije.
U Vojvodini- Srbija takodjer se srecu protestanti- evandjeoski krscani Madjari pa srbi i hrvati koji su se obratili Bogu primivsi Njegovu milost po Isusu i zatim zeljom za zajednistvom i istinskim slavljenjem dragovoljno pristupili Evandjeoskoj zajednici.
U Bosni i Hercegovini zvanicno se protestanti javljaju 1925 u t.zv. protestu. I prije su se u takodjer u Bosni sretali protestanti (danasnji Zemaljski Muzej u SA je bivsa Evangelicka crkva).
Tako, ukratko sam vam dao neke opise, a vi pitajte.
Zamolio bih vas da se ne raspravljamo na ovoj temi vec da mirno razgovaramo o svemu uvazavajuci jedni druge.
Moja osobna zelja i molitva Bogu na ovomu forumu jeste da mnogi koji nisu upoznali Krista, da Ga upoznaju i osjete radost spasenja u Njegovu mocnomu imenu-imenu nad svakim drugim imenom.
MIR VAMA!!!

na balkanu je saka protestanata....i jos je uglavnom nivo vjere nizak...tako da negdje i nema razlike prema katolicima...negdje je nesto bolje

ali sve skupa jadno...

U potpunosti se slažem sa tobom.
Pođimo i propovjedajmo svima Evanđelje Božje kako nam reče naš Gospodin.
U imenu Isusovu!

Super da to napomenu!
Evo na www.cce.hr
dijeli se besplatno Novi Zavjet.
Točno, trba organizirati prikupljanje sredstava da se štampa Biblija u mnogo primjeraka koji će se podijeliti ljudima.

Hrvati imaju vec i previse Biblija.

Samo ih:

1) ne citaju
2) ne vrse sto procitaj

Reformirani kršćani su na ovim prostorima prisutni na područjima gdje je bio jači njemački utjecaj, gdje je bilo tzv. folksdojcera. odnosno Nijemaca koji su živjeli ovdje dok ih partizani nisu istjerali.

No ne mogu se složiti s Zigerovom rečenicom:

evandjeoski krscani Madjari pa srbi i hrvati koji su se obratili Bogu primivsi Njegovu milost po Isusu i zatim zeljom za zajednistvom i istinskim slavljenjem dragovoljno pristupili Evandjeoskoj zajednici.

Jer, to implicira da katolici i pravoslavci su nevjernici, pogani ili što??
Nemojte vrijeđati druge na suptilan način, jer i u KC i PC ima mnogo vjernika koji ljube Boga i koji su Mu odani. Predanost Bogu nije označena pripadnošću nekoj Crkvi, jer je to odnos između Boga i čovjeka, njihova privatna i intimna stvar. Samo Bog zna tajne i dubine srca i zna način na koji pojedini čovjek Ga može naći i stoga ga je stvorio u određenoj crkvi...

Dragi Prinče,
oprosti ali pogrešno si me shvatio. Točno, ima ljudi tamo koji su primili milost Božju, točno- i koji su spašeni.
Ima protestanata koji su to po tradiciji i koji ne znaju za milost i nisu spašeni-točno!
Gledaj naše vjerovanje- mi vjerujemo u izvorno kršćanstvo, na našim službama prisutno je živo Bogoslužje.
Čuj, ne želim vrijeđati tvoju crkvu, ali što se tiče ekumenizma danas razočaran sam. Bio sam na par susreta koje su organizirali katolici. Toliko uvreda nam je upućeno kao da smo sektaši, da smo se odcjepili.. Ja sam im oprostio prijatelju i neka ih BOG sve čuva!
Onda, čitao sam tvoje misli o Sola Scripturi koju negiraš- to nas vrijeđa (mene osobno), vrijeđajući Bibliju vrijeđa se i Bog jer Njegova je to Riječ.
Da ti kažem, naglasio sam da su ti ljudi dragovoljno otišli u našu crkvu.
Svako bira gdje će pripadati i to sam naglasio.
Čuj- ikone, molitve svecima... to je Bog zabranio i kada se kaže o tomu onda nastupi filozofiranje, što kako, a Bog jasno kaže da ne gradimo- kroz čitavo Pismo to se provlači-
Meni predaja ljudska ne treba, ja vjerujem u Bibliju i ona je Jedini IZVOR VJERE!!!
KRIST JE JEDINI PUT! (Iv14:6)

Ziger, kao prvo, ja sam ti takav katolik, poput Hans Kunga, koji bi da ima više javnog publiciteta, letio posebnim dekretom Benedikta XVI iz Crkve, a da sam se rodio u vrijeme Giordana Bruna, ja bih imao specijalno mjesto na lomači....


Što se tiče ovog:Onda, čitao sam tvoje misli o Sola Scripturi koju negiraš- to nas vrijeđa (mene osobno), vrijeđajući Bibliju vrijeđa se i Bog jer Njegova je to Riječ.

Nisam nikoga vrijeđao, isprika ako je tako bilo viđeno. Htio sam samo skrenuti pozornost da je Objava koju ljudi primaju i nakon novozavjetnih pisaca isto tako valjana kao i ona Petrova ili Pavlova, ako ne i nekad veća...Stoga, ne slušati što takovi ljudi govore u najmanju ruku je nalik gladnom čovjeku pored punog stola.

Objave se moraju slagati sa Svetim Pismom.
Biblija nas upozorava da "provjeravamo duhove", a to se provjerava na osnovu Svetoga Pisma pod vodstvom Božijega Duha.
Oprosti, možda sam izgledao malo drsko u brzini pisanja. Ništ nemam protiv itkoga i volim sve.
U tvojoj crkvi cijenim mnoge ljude i uopće mi nije bitno kojoj tko crkvi pripada, bitno je da je osoba rođena odozgo.
Znnam da nas Bog voli i po Isusu nas zove k sebi.
DIVAN JE BOG!
Neka te Prinče blagoslovi Bog i neka te čuva!

Veće objave od Biblije nema!
Bog je napisa, po Njoj se ravnamo,
ALELUJA! Bog je MOĆAN!

Zrinjski i protestantizam:
Ime naselja Selnica prvi se puta izrijekom spominje u popisu župa iz 1501. godine, tijekom vladavine obitelji Ernušt, gdje se navodi ime župnika Martina uz crkvu Sv. Marka u Selnici te da on ima probendara Leonarda. Taj je povijesni zapis osnovna pretpostavka da je naselje postojalo i u 13 stoljeću s obzirom na to da se u spisima zagrebačkog kaptola iz 1334. godine spominje ista crkva, iako uz nju ne stoji i ime naselja.
Dolaskom Zrinskih u Međimurje i prelaskom na protestantizam, u Selnici su bili luterani, dok je znatno više katolika bilo u okolnim selima koja su pripadala župi. Međutim, iz kanoničkih vizitacija (1622 – 1649.) vidljivo je da su i protestanti i katolici dolazili na služenje Svete mise u župnu crkvu Sv. Marka koju je služio katolički svećenik.
Godine 1657. još je 20 protestantskih obitelji živjelo u Selnici. Prema zapisu kanonskih vizitacija pouzdano se zna da je 1660. godine, za vrijeme župnika Ivana Benkovića, postojala već zidana crkva. Većina stanovnika u to su vrijeme bili luterani, a mjesto Vratišinec s drvenom kapelicom Sv. Križa i trgovište Središće s kapelom (crkvom) Sv. Martina pripadali su župi Selnica. Na području župe tada je stanovalo i šest plemića; Martin Lipić, Matija Tutolak, udova Matije Deaka, Juraj Tanodi, udova Đurđakovica i Mihalj Bartomanić.
Nakon što je kralj zaplijenio imanja Petra Zrisnkog, župnu crkvu Sv. Marka vizitirao je 12. svibnja 1688. godine kanonik arhiđakon Ivan Zubić. Uz crkvu se nalazio trošni drveni župni dvor. Na području župe tada je živjelo 2532 ljudi.
Početkom 18. stoljeća grof Ivan Čikulin uzima u zakup Međimurje te obnavlja temelje crkve, a drveni pokrov mijenja crijepom. U njegovo je već vrijeme čitavo stanovništvo župe katoličke vjere. Međutim, potres 1738. godine oštećuje obnovljenu crkvu, pa se ona postupno ponovno obnavlja gotovo do kraja stoljeća. U međuvremenu crkva dobiva orgulje s 9 registara (1787.), pobočne oltare Sv. Ane i Sv. Antuna Padovanskog (1793.), a novi drveni župni dvor s gospodarskim zgradama nakon što je 1791. stari izgorio u požaru.
Zanimljiv je podatak da je crkva imala propovjedaonicu, a ni jednu ispovjedaonicu.
Godine 1802. vlastelin, grof Juraj Feštetić upravlja posjedima u Selnici, a svi su seljaci njegovi kmetovi. Župa broji 2116 žitelja. Nakon pripajanja Međimurja Hrvatskoj 1849. godine svi su kmetovi oslobođeni. Godine 1857. izvršen je popis stanovništva po kojem je u samom mjestu Selnici bilo 1 kuća sa 62 stanovnika. Po vjeri su svi bili rimokatolici, a selo je i dalje bilo sjedište župe Sv. Marka.